Ženama koje se bave politikom nije lako. Ako mislite da jeste, nađite neko uporedno zanimanje koje nema dodirnih tačaka sa vašom strukom i počnite da izdvajate par sati dnevno za tu „zanimaciju“.
Naravno pod pretpostavkom da ste u braku i imate djecu, roditelje, prijatelje koji su apolitični, rodbinu koju povremeno obilazite, komšiluk kućne ljubimce itd. onda ste u nemogućoj misiji kojoj na kraju ne vidite ni svrhu ni razlog.
„ Čista kuća, skuhan ručak, namirena djeca, pa ti hajde neću te ja sprječavati“, reče muž jedne žene (izvor blizak redakciji). Ona jadna porani, skuha opra, ode na posao, vrati se kući pa opet skuha i opra. Na poslu ludnica, posla kao nikad, muž „zahtjevan“ kao što ga i sleduje i kako Bog zapovijeda, djeca neposlušna kao i svačija. Naša političarka koja nije dospjela dalje od ženskog stranačkog aktivizma, ali se nada da će jednom doći i njen red, u srcu nosi, a riječima očituje svoju vjeru u platformu stranke i osnovne postulate iste. Vidi ona da vozovi prolaze, da se neki vagoni prikače i začas dođu na čelo kompozicije, ali ona ima strpljenja, davno ga je istestirala. Godinama uspijeva održati balans i sad kad je ovoliko postigla, neće odustati.
Ona je sretna zbog prava koja ima i koja su joj Ustavom zagarantovana, tužna je zbog obaveza koje i dalje ima i ljuta što taj isti Ustav nije u par stavki naveo (naprimjer) da ko ženi kaže :“Idi skuhaj kafu i pričaj ti, slušam te…“ gubi sva stečena prava i može se tretirati kao neprijatelj države. Zakon o pravima žena nije naveo stavku po kojoj se ista oslobađa obaveza koje su je priroda i muškarac namijenili. Ona posustaje, ali još ne odustaje.. nešto čeka.
U svojoj zabludi žena misli da će doći dan prave jednakopravnosti kada će i obaveze biti podijeljene, a svjesna je da joj je priroda namijenila drugačiju ulogu. Ulogu kojoj nikakav zakon ne može protivriječiti. Na izmaku snaga, početkom dvadesetprvog stoljeća, žena se bori sa zadacima koji prevazilaze njene mogućnosti. Spremna je da istraje i nespremna da prizna da su joj prava donijela više posla nego što bi bilo koji muškarac mogao uraditi. Osjeća se slabom, ali vidi da uspijeva pa gura dalje.
Kako god bilo ona je žena, ona rađa i samim tim odgaja i nema te Klare Cetkin koja može promijeniti ono što je Bog namijenio „slabijem polu“.
Autorica: Senada Šahović
